Na pitanje "Koji dečiji psiholog u Beogradu je najbolji?" daleko je od jednostavnog ili lakog zadatka. Konkretan odgovor na ovo pitanje slabo ima vajde i tražiti, jer je svako dete jedinstveno, kao i svaki roditelj, a terapijski pristup koji funkcioniše za jednu porodicu možda će manje biti prikladan za drugu.
Kvalitetan dečiji razvoj odnosi se na više nego samo rad sa detetom, svaki način uticanja na deće će raditi ukoliko se umesto samo sa detetom, radi i sa roditeljima, pružajući im podršku i smernice kako bi zajednički stvorili najbolje moguće okruženje za detetov razvoj i emocionalno blagostanje.
Umesto fokusiranja isključivo na preporuku za psihologa, preporuka za roditelje je da ulažu u lični razvoj i edukaciju kako bi bolje razumeli potrebe i ponašanja svoje dece.
Kroz edukaciju o komunikaciji, fokusu, podizanju samopouzdanja i nivoa koncentracije kod dece, koje možete čuti i u Alfa Centru, roditelji mogu steći veštine koje će im pomoći da unaprede razgovore, dogovore i odnose sa svojom decom.
Kako roditelji da grade most ka deci?
Kada roditelji razmišljaju o tome da li da pošalju svoje dete kod psihologa ili psihijatra, često se suočavaju sa dilemom.
Iako se psiholog može smatrati mostom između roditelja i deteta, daleko je važnije da upravo roditelji preuzmu aktivnu ulogu u građenju te veze. Istina je da su roditelji ti koji kroz lični razvoj i edukaciju o roditeljstvu mogu najviše doprineti razumevanju i podršci svom detetu.
Naime, roditelji su ti koji provode najviše vremena sa detetom i najbolje poznaju njegove potrebe, strahove i želje. Njihova je više od obezbeđivanja osnovnih potreba, ona uključuje i to da pružaju emocionalnu podršku, usmeravaju i razvijaju detetove socijalne veštine.
Kroz aktivno slušanje, otvorenu komunikaciju i empatiju, roditelji mogu stvoriti sigurno okruženje u kojem dete oseća da je voljeno i podržano. Takođe, roditelji koji se kontinuirano usavršavaju i edukuju o roditeljstvu, lakše prepoznaju znakove potencijalnih problema i mogu pravovremeno reagovati.
Za to možete se priključiti društvenoj mreži koja je posvećena ličnom razvoju a zove se Edukacije.Online, te tamo možete već danas da se lično pozabavite zanimljivim interaktivnim sadržajem i edukacijom koja će vam pomoći da bolje razumete sebe što vas naravno dovodi do čvrstog temelja izgradnje mosta sa detetom.
Kao i u svakom drugom poslu, i u radu sa psihologom, postoje i dobra i loša iskustva koja su podelili mnogi roditelji i ovde ćemo izdvojiti neka od njih oko kojih se roditelji u Srbiji najčešće slažu.
Najbolja iskustva imaju roditelji koji su ozbiljno shvatili da na mentalno zdravlje svog deteta najpre i najdirektnije utiču oni sami.
Mnogi roditelji su istakli važnost aktivnog učešća u terapijskom procesu, redovnog prisustvovanja seansama i primene saveta koje su dobili ili tehnika koje su naučili bez obzira što im deluju drugačije ili čudnovato.
Oni koji su se trudili da razumeju dublje razloge iza ponašanja svog deteta i koji su bili spremni da rade na sopstvenim roditeljskim veštinama, prijavljuju najpozitivnije promene.
S druge strane, roditelji koji su se oslanjali isključivo na psihologa bez preuzimanja odgovornosti za svoj deo u procesu, često su propustili da dočekaju i vide očekivane rezultate. Razlike u iskustvima jasno pokazuju da uspeh terapije zavisi od zajedničkog napora i saradnje između roditelja i dece.
Dakle, ključ leži u otvorenosti, posvećenosti i spremnosti na promenu, kako kod dece, tako i kod roditelja.
Koja su loša iskustva roditelja?
U Srbiji, mnogi roditelji imaju različita iskustva sa dečijom psihoterapijom, a neka od njih su, nažalost, negativna. Roditelji često dele frustracije i nezadovoljstvo zbog načina na koji su psiholozi ili terapeuti pristupili njihovoj deci.
Koliko su česte ovakve priče? Ovakvi primeri daleko od toga da su izolovani slučajevi. Roditelji širom Srbije često dele slične priče o manje adekvatnom pristupu u dečijoj psihoterapiji. Jedan od ključnih problema je manjak personalizovanog pristupa koji bi trebalo da uzima u obzir specifičnosti svake porodice i deteta.
Pored toga, neki terapeuti isključuju roditelje iz terapijskog procesa, što dovodi do osećaja odsečenosti.
Takođe, u mnogim slučajevima, roditelji očekuju konkretnija i praktična rešenja koja mogu odmah primeniti u svom domu, ali dobijaju teorijske preporuke koje deluju beskorisno u svakodnevnom životu.
Zato se sve više preporučuje da roditelji, pre nego što se odluče za psihologa, rade na svom ličnom razvoju kako bi bili pravi oslonac svom detetu i kako bi mogli bolje razumeti detetove potrebe, čime mogu značajno smanjiti potrebu za eksternom psihoterapijom ili dopuniti terapijski proces na način koji donosi dugoročne rezultate.
Izolovan pristup bez uključivanja roditelja:
Jedan otac iz Beograda je podelio svoje iskustvo sa dečijim psihologom, gde se situacija, umesto da se poboljša, pogoršala.
Naime, psiholog je koristio metod koji je premalo odgovarao detetovom temperamentu, što je izazvalo otpor i dodatnu anksioznost kod deteta. Pored toga, roditelji su se osećali isključeno iz samog procesa, jer im je bilo zabranjeno da aktivno učestvuju u terapiji.
I pored toga daleko bilo da su dobijali jasne smernice o tome kako bi mogli pomoći kod kuće. Takav pristup često dovodi do osećaja sumnje kod roditelja, jer im fali dovoljno informacija ili uvida u napredak svog deteta.
Takođe, kada su roditelji isključeni iz terapijskog procesa, može doći do dodatnih problema u komunikaciji između roditelja i deteta. Dete može osećati dodatni pritisak i stres jer gubi podršku i razumevanje od strane roditelja, koji su ključni za njegov emocionalni i psihološki razvoj.
Ovaj slučaj jasno pokazuje koliko je važno da terapeuti uključuju roditelje u proces lečenja, pružajući im potrebne alate i informacije kako bi mogli adekvatno podržati svoje dete.
Kako bi to trebalo da izgleda?
Kada roditelji aktivno učestvuju u terapiji, dete oseća veću sigurnost i podršku, što može značajno doprineti bržem i uspešnijem napretku.
Aktivno uključivanje roditelja ne samo da pruža emocionalnu sigurnost i stabilnost detetu, već i omogućava roditeljima da steknu dublje razumevanje detetovih potreba i osećanja.
Roditelji postaju svesni specifičnih izazova sa kojima se dete suočava i mogu adekvatno reagovati na njih, pružajući kontinuiranu podršku i kod kuće. Uključivanje roditelja omogućava im da razviju strategije koje će pomoći deci u prevazilaženju tih izazova.
Na taj način, terapija postaje integrisan proces koji uključuje sve članove porodice, čime se stvara pozitivno okruženje za detetov razvoj i napredak.
Pored toga, zajednički rad na terapiji jača porodične veze i podstiče međusobno poverenje, što dodatno doprinosi sveukupnom blagostanju deteta. Ova zajednička dinamika pomaže detetu da se oseća voljeno i podržano, što je ključni faktor za dugoročni uspeh terapijskog procesa.
Manjak kontinuiteta i stabilnosti u terapiji:
Druga porodica iz Srbije je prošla kroz iskustvo gde su morali da promene nekoliko psihologa jer teško da su mogli da pronađu adekvatnu osobu koja bi odgovarala potrebama njihovog deteta.
Svaki psiholog je imao drugačiji pristup, a deca su se sve više povlačila u sebe, što je izazvalo dodatnu frustraciju kod roditelja. Osećali su se kao da se "vrte u krug" bez napretka i da gube vreme i resurse.
Ovaj osećaj pada i promašenosti često navodi roditelje da izgube poverenje u proces psihoterapije, što može negativno uticati na odnos sa decom i na dalji razvoj deteta.
Problem manjka kontinuiteta i stabilnosti u terapiji nije samo individualni problem jedne porodice, već je to širi fenomen koji pogađa mnoge porodice širom zemlje. Kada se terapija prekida ili menja, deca gube osećaj stabilnosti, što je ključno za njihov emocionalni i psihološki razvoj.
Roditelji, s druge strane, osećaju pritisak da brzo pronađu rešenje, što ih dodatno iscrpljuje emocionalno i finansijski., što i njih same uvodi u stres.
Kako roditelji da izbegnu stres?
Roditelji u ovakvom procesu često osećaju krivicu i preispituju svoje odluke, pitajući se da li su negde pogrešili ili jesu li dovoljno dobro procenili potrebe svog deteta. Ova unutrašnja previranja mogu dodatno narušiti njihovu sposobnost da pruže potrebnu podršku i ljubav svom detetu.
Bez adekvatne podrške i stabilne terapije, deca su u riziku da razviju ozbiljnije emocionalne i psihološke probleme koji mogu uticati na njihov uspeh u školi, socijalne interakcije i ukupni kvalitet života.
Da bi se upravo ovaj problem rešio važno je da pre svega roditelji pronađu za sebe jedno adekvatno mesto na kome će sticati podršku i znanje o tome kako da pomognu svom detetu.
Kada roditelji imaju stabilnost, kontinuitet i mir, samim tim će i njihova deca biti bolje i uz njih uvek rasti. To je ono što zajednica u Alfa Centru roditeljima pruža. Svima im je važno da pruže podršku drugim roditeljima i da sami steknu veštine koje će im pomoći sa svojim detetom.
Ukoliko i vas to zanima, potrebno je samo da kliknete na ovaj link i prijavili ste se za potpuno plaćenu edukaciju od strane naših sponzora u vrednosti od 197e.
Teorijski saveti bez praktične primene:
Jedna majka iz Novog Sada je izrazila žalbu na rad jednog psihologa jer su njegove preporuke bile suviše apstraktne i teorijske. Psiholog je propustio da pruži konkretne smernice ili strategije koje bi mogla odmah primeniti kod kuće u svakodnevnim situacijama.
Umesto toga, saveti su bili opšti i delovali su kao da su namenjeni za "idealne" situacije, umesto za stvarne, svakodnevne izazove sa kojima se porodica suočava.
Ovo je stvorilo osećaj razočaranja i gubitka poverenja u proces, jer su roditelji propustili da vide direktnu korist od terapije. Pored toga, majka je naglasila da je očekivala da će dobiti alate i tehnike koje bi joj pomogle da se nosi sa specifičnim problemima koje njeno dete ima, kao što su problemi sa pažnjom.
Međutim, umesto toga, dobila je opšte savete koji su više ličili na teorijske lekcije nego na praktične upute. Na primer, umesto da dobije konkretan plan kako da pomogne detetu da se fokusira na zadatke, dobila je apstraktne savete o važnosti koncentracije.
Ovo je otežalo primenu saveta u realnim situacijama, što je dodatno povećalo njenu frustraciju.
Psiholozi zaista znaju teoriju
Ovaj prethodni primer je zaista jedan od najvećih problema modernog pristupa radu sa decom.
Poenta je u tome da psiholozi, barem neki od njih, ili imaju manje iskustva sa sopstvenom decom ili su čak njihova deca takođe mentalno u lošem stanju, to je jasan pokazatelj da jeste sigurno i čvrsto njihovo teorijsko znanje i isto tako mnogo je teže biti siguran u njihove konretne savete ukoliko ih oni sami manje poštuju.
Upravo nasuprot tome je napravljena edukacija za roditelje, edukacija koja uči roditelje da razumeju sebe i svoje dete bazirana je na davanju isključivo konktetnih primera iz realnog iskustva i primenjivog u svakodnevnim situacijama.
Na edukaciji možete saznati kako tačno da date zabranu nečega detetu a da ono to shvati i prihvati, bez da ga oštetite ili da se oseća loše. To je jedino moguće ukoliko roditelj ustane i provežba to na samoj edukaciji.
Baš zato je edukacija roditelja primarno i najbolje oruđe da olakšate svom detetu svakodnevni život, jer ćete kroz lake i jednostavne vežbe moći svaku situaciju kod kuće da savladate.
Zašto prvo rad sa roditeljima?
Roditelji su ti koji su najveći i najbolji uzor svojoj deci. Kada ste vi kao roditelji srećni, ispunjeni i zadovoljni, to će motivisati vaše dete da i ono radi na sebi.
Deca uče posmatrajući, a vaši postupci, stavovi i način na koji se nosite sa izazovima predstavljaju model ponašanja za njih. Samopouzdanje, emocionalna stabilnost i pozitivan pristup životu su vrednosti koje se najbolje prenose ličnim primerom.
Kada roditelji investiraju vreme i trud u svoj lični razvoj, oni ne samo da poboljšavaju kvalitet svog života već i postavljaju temelje za zdrav i uravnotežen razvoj svoje dece.
Rad na sebi omogućava roditeljima da bolje razumeju svoje emocije i potrebe, čime postaju efikasniji u pružanju podrške i vođenju svojih mališana kroz životne izazove. Ovako deca stiču osećaj sigurnosti i samopouzdanja, jer vide da njihovi roditelji aktivno rade na tome da budu najbolja verzija sebe.
Na taj način, postavljate pozitivan ciklus u kojem se rad na sebi prenosi s generacije na generaciju, stvarajući harmoničniju i srećniju porodicu.
Želite li zaista da pomognete svom detetu?
Neki ljudi žele da jednostavno imaju privid rada na sebi, da pogledaju neki Facebook ili Instagram video o tome, da imaju osećaj motivacije da nešto postignu u momentu, no to ih prođe i u svoje slobodno vreme misle da rad na sebi nije toliko bitan, dok čupaju sebi kosu kako sa detetom da izađu na kraj.
Sa druge strane, postoje ljudi koji se odluče za prvi korak u ličnom razvoju, ti ljudi budu dovoljno rešeni da žele da se promene, te krenu od prve logične stvari na tu temu - da istražuju i čitaju. Pošto ste pronašli ovaj blog to znači da ste zaista zainteresovani da nešto i pročitate kako biste postajali bolji.
Tada, ljudi vole da se okrenu knjigama i proučavanju teorije o ličnom razvoju. To je genijalno kada krećete na ovo putovanje u upoznavanje sebe! Ponekad je doduše izazovno nastaviti čitati, posebno zauzetim roditeljima.
Međutim, u Alfa Centru za Edukaciju i Lični Razvoj, duboko smo posvećeni tome da tu teoriju pretvorimo u životnu praksu. Zato vam pružamo jedinstvenu priliku da dobijete poklon edukaciju baš na tu temu rada sa decom.
Samo je potrebno da popunite formu i iskoristili ste priliku da pohađate u potpunosti plaćenu edukaciju u vrednosti od 197€ koja je plaćena od strane naših sponzora.